Made with Xara
Zavičajni klub BIHOR Početna Novosti Galerija Kontakt Blog O Nama
© Sponsored by B. Fuad 2018
PORTRET KROZA SVIJET S BIHOROM U SRCU U ranoj mladosti dobrovoljno je, punih šest mjeseci, bez ličnog dohotka,radio u fabrici "Mladost" u svom selu. Danas u Luksemburgu, kada je postao imućan privrednik - pomaže zavičaj i ljude iz zavičaja. Po nepisanom pravilu - što više pomaže drugima - sve mu se više vraća. I to na razne načine. On, Ernad Ero Muhović, postao je primjer nesebičnosti i altruizma. Piše: Faiz Softić Da je ZK "BIHOR" iz Luksemburga istinska oaza dobronamjernih i čestitih ljudi, a pored toga i ljudi koji jednim okom neprestano motre prema svom zavičaju - mjestu gdje su pronikli - svjedoči i puni angažman u ovom udruženju Ernada Era Muhovića, rođenog u selu Trpezi, opština Petnjica, na sjeveru Crne Gore. Jednom kada me čovjek o kojem je riječ, u sali Centra za kulturu u Rumelanžu, pred desetak ljudi upitao: "Šta ti, Fajo, misliš o selu Trpezi?", Nisam puno razmišljao - osdgovorio sam kao iz topa: " Trpezi su rasadnik kvalitetnih ljudi" - to mislim i danas, desetak godina kasnije: Muhovići, Skenderovići, Durakovići, Huremovići, Cikotići, Račići, Muratovići, Murići, Kožari… To su familije koje naseljavaju ovaj prostor podno planine Turijak, podijeljen Trpeškom rijekom na dva dijela - prisojni i osojni. U onom prisojnom dijelu - zemlja je dublja, plodnija, ali kroz ovaj drugi dio prlazi asfaltni put Berane - Rožaje, te su tako vrijednosti izbalansirane do u gram; sve je besprijekorno uređeno tamo gdje nije umjiješana ljudska ruka i gdje sude Nebesa. Vrijedni i uspješni ljudi, uglavnom rasne familije sa velikim brojem zdrave i pametne djece. Nije mali broj trpeških kuća gdje za sofru sijeda desetoro i više čeljadi. A to je kapital koji se ne može mijenjati ni sa kojim drugim. Ima nešto u tom blagom lahoru podno Turijaka, u toj beskrajnoj otvorenosti prostora koji se do zadnjeg kutka otvara nebu, zemlji i daljinama. Imaju oni i pjesmu koja često odlijegne na sijelima i drugim feštama gdje se okupljaju Trpežani, pa i tamo hiljade kilometara daleko od svoga kraja često se zapjeva : "Oj Golešu rodno mjesto Tebe ću se sjećat često. Ječe brda i doline Od trpeške omladine… " U ovih desetak rečenica pokušao sam portretisati mjesto odakle nam u Luksemburg dolazi - Ernad Ero Muhović i još veliki broj njegovih komšija - selo Trpezi. Plodno i rodno! U svakom pogledu! Ništa nije slučajno Upoznao sam ga prije dvadeset i pet godina. U Beranama. Sasvim slučajno. Ali, ništa, na koncu, nije slučajno; kao i sve u životu i ovaj susret su udesile okolnosti na koje ne utičemo samo mi. A evo kako se sve izdogađalo: Tog januarskog predvečerja autobusom sam doputovao iz Sarajeva u Berane. Tamo me čekao Šefket. Zajedno sa njim, odmah ispred autobusa, stajao je visok i naočit momak. Rukujući se izgovorili smo svoja imena. Više nikada to ime nisam smetnuo s uma. Družili smo se u mnogim prilikama i uvijek ga osjećao, što bi kazali u Bihoru, svojtom. Ostalo je tako i u ovim predpoznim životnim danima kada je vrijeme da se sabira kroz šta se sve prošlo, s kim se drugovalo, gdje se griješilo, a gdje nije. Insan je to. Namjestilo se tako da se i ovdje, u ovoj malehnoj, ali čudesno uređenoj zemlji, ponovo sretnemo. I ni danas kada zalazi u pedesete, ne fali mu vedrine i ambicija. Pouzdan prijatelj, vjeran drug, posvećen porodici i prijateljima - Ernad Ero Muhović, desna ruka ZK "Bihor" i prijatelj svakom dobronamjernom čovjeku na planeti, bez obzira ko je i odakle dolazi. Dijete pune kuće Rođen je 10. Oktobra 1964. od oca Šemsa i majke Fife, rođene Duraković. I majka je bila iz pune kuće; devet brata i tri sestre, kćerka nadaleko čuvenog Šefta Durakovića, imućnog bihorskog domaćina kome su i rožajske age i begovi skidali kapu. On, Ernad Ero Muhović, i brat Mustafa sa pet sestara bili su porod svojih roditelja. Porod na koji se s ponosom pokazuje. Volonterski rad na izgradnji "Svijetle budućnosti" A onda je, krajem osamdesetih, pronicljivi vizionar dipl. ecc. Haćim Duraković iz istog sela, došao na ideju da se u selu izgradi fabrički pogon u kojem bi vrijedne Trpežanke i druge Bihorke tkale ćilime za cijelo tržište bivše Jugoslavije. Okupio je potreban ljudski potencijal, postigao dogovore sa Opštinom Berane i republikom Crnom Gorom i krenulo se u realizaciju. Nadjenuli si i ime fabrici - Mladost. Nezaboravna je i priča o početku rada ove fabrike, kada su on i veliki broj njegovih Trpežana, dobrovoljno, punih šest mjeseci radili u ovoj fabrici, odričući se ličnih dohodaka, ne bi li fabrika zaživjela i postala ono što se od nje očekivalo - prosperitetan fabrički pogon u bihorskom kraju. Direktor fabrike Haćim Duraković, te Ernad Ero Muhović, Džaja Hodžić, Rifat J. Skenderović i Igbala Muhović su se starali o kompletnoj organizaciji posla. Ubrzo, iz Rožaja, za tehničkog direktora dovode inžinjera tekstila Zena Sijarića koji, zajedno sa Haćimom, pravi program proizvodnje, a onda Zeno i Ernad odlaze u Sloveniju, u grad Kamnik, i tamo sa fabrikom “Ideja” potpisuju partnerski poslovni odnos i ona im ustupa 250 miliona tadašnjih dinara. Proizvodnja kreće. U početku se zapošljava 60 radnika, za nekoliko mjeseci broj zaposlenih narasta na 250 stalno zaposlenih, plus 350 radnika angažuju u kućnoj radinosti, gdje žene pletu džempere i isporučuju fabrici. Punim kapacitetom kreće proizvodnja. Na pomolu je svijetla budućnost Bihora. Ernad Muhović devedesete godine pristupa stranci Reformske snage, koju je predvodio nadaleko poznati jugoslovenski privrednik i vizionar - Ante Marković. Po slovu zakona, tada si mogao imati i četiri sata dnevno privatnog angažmana u poslovanju, te Ernad otvara privatno preduzeće u Makedoniji koje se bavi trgovinom namještaja. Nažalost, sve se ubrzo sunovratilo, poklekla je naša moćna Juga i moralo se u svijet. Na stotine mladih, zdravih i obrazovanih Trpežana kao i većina sa sjevera republike morali su s torbom u ruci u bijeli svijet. Morala se tražiti nasušna kora hljeba kako bi se živjelo i preživjelo. Ali gdje i kuda?! Ernad 1992. Godine dolazi u posjetu svom bratu Mustafi u Luksemburg. Bio je mjesec januar. Ernad je čvrsto riješen da se vrati u Crnu Goru i sve do maja ne prijavljuje se u Luksemburg. U trenutku kada rješava da ide nazad, ne vjerujući u raspad svoje domovine - javljaju mu de se ne vraća i da se stanje u Jugoslaviji iz dana u dan pogoršava. Nerado ostaje, prijavljuje se i započinje novi život. Ernad počinje raditi 10. maja u preduzeću "Valvasori". Kretalo se iznova. Tada je, sa suprugom Erminom, imao kćerku Irmu, kasnije dobivaju još troje djece sina Merlina, a onda i blizance Amru i Omara koji danas imaju 19. godina. Poslije Valvasorija, Ernad mijenja nekoliko poslova, da bi danas zajedno sa svojim bliskim rođakom Elvisom Ekom Durakovićem posjedovao firmu "M. E. T." koja se bavi svim građeviskim poslovima, vrlo uspješno posluje i zapošljava sedamnaest radnika različitih profila. Priča o Ernadu Eru Muhoviću je, zapravo, i priča o hiljadama drugih koji su rodnu grudu zamijenili tuđinom, a onda je prihvatili kao svoju domovinu, ne zaboravljajući kraj iz kojega su otišli. ERNAD ERO MUHOVIĆ Ernad Muhović sa porodicom: Slijeva: kćerka Amra, sin Omar, supruga Ermina, Ernad, sin Merlin, kćerka Irma i njen suprug Emko Kalabić